UX Collective: Zanat je i dalje važan, ali se radi o ishodima
Patrick Neeman, AI developer i Senior Principal UX dizajner, objavio je ovaj materijal u UX Collective u julu 2026. Njegova svrha je da ospori ustaljenu pretpostavku: da dizajnerski zanat i dalje živi u kvalitetu produkcije. Njegov argument je da je AI već automatizovao produkcijsku veštinu, a to znači da se i sam fokus zanata pomerio — i dizajneri koji to nisu primetili mere se pogrešnim standardom.
Merilo prethodne decenije bili su artefakti: savršeni Figma fajlovi, strogi dizajn sistemi, komponente spremne za predaju. Neemanова provokativna formulacija je sažeta: “Figma frejm nikada nije donosio prihod.” Artefakt je uvek bio samo proxy za nešto drugo — a AI sada stvara proxije brže od bilo kog ljudskog tima.
Opasnija verzija istog problema pojavljuje se u istraživanjima. AI alati mogu da generišu persone, analitičke nalaze i rezimee testiranja upotrebljivosti koji izgledaju uverljivo, ali su izmišljeni. Dokument je gotov pre nego što je pravo istraživanje počelo. Timovi deluju na osnovu njega. Neeman poziva na “istraživačku naviku koja hrani mašinu” — strukturisanje autentičnog istraživanja tako da AI alati ubrzavaju stvarni rad, umesto da imitiraju obrasce.
Ono što naziva zanatom u eri AI je tiše i teže za demonstriranje: rasuđivanje o tome kada je generisani rezultat pogrešan; sposobnost dovoljno jasnog opisivanja standarda da bi AI mogao da ga prati; disciplina održavanja ljudske kontrole nad ishodima, umesto pukog odobravanja nalaza.
Članak završava kontraintuitivnom tvrdnjom: isti AI alati koji prete površnom zanatu mogu zaštititi autentični — ako znate šta tačno štitite. A za to je potrebno definisati standarde pre nego što se produkcija delegira mašini.
Materijal vredi pročitati dizajnerima srednjeg i starijeg nivoa koji osećaju da je AI devalvirao njihove veštine, ali ne mogu da imenuju šta je tačno devalvirano i šta zadržava vrednost. Neeman nudi koordinatni sistem za tu razliku — i konkretne navike koje čine tu razliku značajnom u praksi.