Skip to content
Članak Nielsen Norman Group sep 2026.

Nielsen Norman Group: tri uloge konteksta za AI agente

Objavljen u septembru 2026. na Nielsen Norman Group, članak Tannera Kohlera ispituje kako iskusni korisnici upravljaju informacijama kada rade sa AI agentima. Centralna opservacija je da efikasnost agenta manje zavisi od formulisanja dobro napisanog upita u trenutku izvršavanja zadatka, a više od toga kako su prateći materijali organizovani unapred. Kohler identifikuje tri različite uloge koje kontekst igra u ovoj vrsti rada.

O čemu govori članak

Članak se oslanja na istraživanje načina na koji napredni korisnici strukturiraju informacije kada delegiraju zadatke AI agentima. Umesto da kontekst tretira kao jednu nediferenciranu masu pozadinskog materijala, Kohler razlikuje tri tipa prema načinu korišćenja i mestu u radnom procesu.

Tri uloge konteksta

Globalni kontekst obuhvata stabilan referentni materijal koji se primenjuje na sve zadatke: standarde brenda, vodiče za stil, pravila upravljanja, referentne dokumente. Ne menja se od projekta do projekta. Napredni korisnici grade ovaj sloj jednom i održavaju ga, umesto da ga ponavljaju u svakoj sesiji.

Lokalni kontekst su informacije specifične za zadatak: tekući projektni brief, dnevnik promena, beleške sa sastanka relevantne za jedan isporuk. Agent ga često čita i ažurira dok rad napreduje. Za razliku od globalnog, lokalni kontekst se menja kako zadatak napreduje.

Ambijentalni kontekst je nefiltrirani tok informacija koji bi mogao biti relevantan: niti u emailu, Slack kanali, snimljeni zapisi sa sastanaka. Nije kuriran unapred. Agent iz njega crpi po potrebi, smanjujući troškove odlučivanja o tome šta treba staviti u lokalni kontekst pre početka rada.

Ključni zaključak

Kohlerov okvir pomera pitanje pripreme sa “šta da stavim u upit?” na “gde u mom sistemu treba da stoje te informacije?” Isti komad informacije može menjati ulogu tokom vremena: Slack poruka može početi kao ambijentalni materijal i postati lokalni kontekst kada je neko označi kao direktno relevantnu za tekući zadatak.

Članak iznosi praktičan argument za razdvajanje ovih tipova informacija u različite lokacije — ne radi organizacione urednosti, već zato što agenti rade bolje kada je kategorija svakog ulaznog materijala jasna. Mešanje pravila upravljanja sa tekućim projektnim beleškama otežava agentu da primenjuje prvog dosleono bez ometanja od strane drugog.

Ključni pomak koji članak opisuje je ka kurisanju pravog konteksta, a ne pisanju boljih upita. Dizajner koji je izgradio dobro strukturiran globalni kontekst — koji pokriva dizajn sistem, principe proizvoda i opis publike — može delegirati zadatke sa kraćim, konkretnijim instrukcijama i dobijati konzistentne rezultate.

Kome je koristan članak

Dizajnerima, content strategistima i product menadžerima koji redovno rade sa AI agentima i žele da smanje trenje pri podešavanju sesija. Okvir se primenjuje svuda gde se agentima daje značajan kontekst: Notion radni prostori, Claude Projects, prilagođene GPT konfiguracije. Tehnička pozadina nije potrebna za primenu razlike između tri uloge.