Skip to content
Članak Poynter avg 2026.

Poynter: kolumna za FT je skraćena uz pomoć AI pre podnošenja

U avgustu 2026, harvardski profesor Ricardo Hausmann podneo je autorsku kolumnu Financial Timesu. Pre slanja, tekst je skraćen uz pomoć AI alata. FT je to otkrio tokom uredničke obrade i dodao napomenu uz objavljeni tekst: AI je korišćen za skraćivanje dužeg nacrta pre podnošenja.

Financial Times ima javno objavljenu AI politiku koja kaže da novinarstvo mora biti “istraživano, pisano i kreirano od strane naših novinara i urednika”. Politika dozvoljava AI u određenim zadacima — pronalaženju materijala, proveri tačnosti — ali zabranjuje njegovo učešće u procesu pisanja i produkcije tekstova. Hausmann je spoljni autor, a ne redakcijski novinar — i napomena FT-a posredno ukazuje da ograničenja nisu bila jasno formulisana za kolumniste koji rade van redakcije.

Ovaj slučaj je važan kao studija jer nije došlo do faktičkih grešaka. Hausmann je napisao kolumnu, izgradio argumentaciju i obavio sav izvorni rad. AI je izvršio jedan mehanički zadatak: skratio već napisani tekst. Upravo tu članak postavlja pitanje na koje ne može dati jednoznačan odgovor. Gde tačno leži granica između dozvoljenog pomoćnog alata i nedozvoljenog učešća AI-ja? Ako korišćenje AI za skraćivanje pasusa krši politiku, da li isto važi i za proveru pravopisa? Šta razlikuje prihvatljivo od neprihvatljivog korišćenja kada isti alat može da obavlja obe funkcije zavisno od toga kako se upotrebljava?

Slučaj takođe otkriva strukturnu prazninu u tome kako redakcije upravljaju AI ograničenjima. Većina AI politika pisana je za redakcijske novinare unutar uredništva. Spoljni autori — honorarci, akademici, kolumnisti iz industrije — rade bez istog uvođenja i često ne znaju za konkretna pravila. Kako AI postaje ugrađen u opšte softverske alate za rad s tekstom, izdanja će morati da eksplicitno saopštavaju svoja ograničenja u trenutku podnošenja materijala, a ne da pretpostavljaju da su spoljni autori čitali interne dokumente o politici.

Za uredničke timove: ovaj slučaj pruža konkretan povod da se preispitaju ugovori s autorima i zahtevi za podnošenje materijala. Za autore koji rade s više redakcija: članak pokazuje da AI politike variraju, nedosledno se saopštavaju i postaju faktor u načinu na koji se materijali prihvataju i obeležavaju.