Nieman Lab: Prihvataju li novinski urednici op-ed tekstove koje je napisao AI?
Nieman Lab objavio je u avgustu 2026. tekst koji ispituje šta se zapravo dešava u novinarskim rubrikama mišljenja kako AI-asistovani i AI-generisani prilozi postaju sve češći. Tekst se zasniva na razgovorima s urednicima rubrika mišljenja u nekoliko publikacija i fokusira se na to kako donose praktične odluke, a ne na objavljivanje politika.
Kontekst je vredan utvrđivanja: rubrike mišljenja oduvek su se razlikovale od vesti po svom odnosu prema autorstvu. Potpisana kolumna podrazumeva da predstavlja stavove i glas svog autora. Kada AI uđe u proizvodni lanac, to razumevanje se urušava na načine koje urednici još uvek razrešavaju.
Ono što tekst nalazi je da većina urednika rubrika mišljenja ne odbija AI-asistovane priloge odmah. Umesto toga razvijaju zahteve za objavljivanje informacija i procenjuju priloge prema kvalitetu suštinskog argumenta, a ne prema tome kako je tekst napisan. Razlika koja se stalno pojavljuje je između korišćenja AI-a za pomoć pri pisanju nacrta — što mnogi urednici tretiraju kao analogno intervenciji dobrog urednika — i podnošenja teksta kao sopstvenog kada je argument i analiza generisao AI sistem.
Teže pitanje koje tekst iznosi na površinu tiče se odgovornosti. Rubrike mišljenja postoje delom da bi konkretna osoba bila odgovorna za konkretnu tvrdnju. Ako je AI sistem generisao centralni argument, a potpisani autor ga je samo odobrio, struktura odgovornosti se urušava. Urednici koji su intervjuisani svesni su ovog problema ali se nisu konvergirali ka rešenju. Neki dodaju zahteve za otkrivanje informacija; drugi se oslanjaju na redakcionisani razgovor s podnosiocem da procene može li zaista odbraniti argument koji podnosi.
Ono čemu se posvećuje manje pažnje — mada se pojavljuje u pozadini nekoliko intervjua — je efekat na rubriku mišljenja kao prostor za glasove koji ne pišu redovno. Op-ed formati istorijski su dopuštali neprofesionalnim piscima da doprinesu javnom diskursu. AI alati mogli bi to da olakšaju pomažući ljudima koji imaju važne argumente ali ograničeno iskustvo u pisanju. Da li će publikacije to tretirati kao prednost ili pretnju njihovim standardima je pitanje koje još nije rešeno.
Za svakoga ko radi u redakcionim ulogama, tekst je koristan kao trenutna slika gde je praksa sada, ne gde će politika eventualno biti. Opisuje stvarne odluke koje se donose u stvarnim redakcijama, što je primenljivije od većine onoga što je napisano o AI-u i novinarstvu na nivou politike. Specifičan izazov rubrika mišljenja — autorstvo, odgovornost, glas — takođe se preslikava na druge domene gde se pisanje tretira kao izraz prosudbe određene osobe, a ne kao prenos informacija.